уторак, 24. јул 2012.

It's been a while. :)

Nije me bilo baš dugo.. :D Verujem da sam svima nedostajala...dobro, nekome barem. :D 
Već je 25. jul. Iskreno, nisam imala vremena, a ni volje da pišem nešto. Ne dešava se ništa posebno... Šmejem še :D gledam filmove. Toliko filmova sam pogledala, Bog da me vidi. Nagledala sam se romantike, trillera, drama, ali najmanje horora. To me pomalo i čudi. Ranije sam mnogo da ih gledam. Ali eto, postala sam raznežena dušica...ne, nisam se zaljubila. Želim da sretnem nekog stvarno posebnog. Mada, kad bolje pogledam i razmislim, čovek se zaljubi u iluziju, mi ne vidimo jedni druge onakvima kakvi smo zaista, već onako kako mi želimo. A ono što mi želimo se često ne poklapa sa realnošću, no dobro. Ljudska posla. :) 
Svako veče na keju...jedno vreme je bilo jako lepo, zabavno :) ovako nekako
...kasnije nas je više, i svi smo na travi. :D Ali je bilo fino, i odjednom, nešto se desilo, postalo je dosadno ili šta već, ne znam. Želim jesen, ne mogu da podnesem ovu vrućinu, čak m se i uči. Spremam se za Karamazove. :) Taman sad kad me moji odvuku na desetodnevnu robiju. :D Puno nas ide, i kao, biće zabavno, ali meni nikad nije bilo nešto zabavno. Sem kad sam završila prvu godinu. Ispod hotela gde sam bila nalazio se kafić, a popodne je tu radio jedan dasaa...ee. :D Naparila sam tad oči opasno. :D 
Marija mi je na keju pre nedelju dana slikala sovu. :D Moj prsten. Ima ga ovde na blogu negde, slikala sam moj i Kristinin prsten, to je bilo jednog tmurnog maja čini mi se. :D Kad je bila oluja... :D 
Naslov slike je ''Nadojkina sova'' -,- . Marija je luckasta i vickasta, voli da se šali. Ne zameram joj. :D 
U međuvremenu, išla sam na kafeeee po ekstremnim vrućinama, da mislim da sam premašila Bear Grillza (ako mu se prezime uopšte tako piše 
nemam pojma, neka mi oprosti :D).
Ova slika je sa prvog izlaska sa Milicom Julijom i Jelenom...naravno na sliKi nije niko, osim mene :D 
Htela sam da se zadavim vodom, jer ne umem da kontrolišem napade smeha...naravno Julija i ja smo tu bile glave. :D I tako. 
Sada ću pisati blog češće...jer je vreme da se polako vratim u libelu. :D Dosta sam ludovala. :D Zvuči smešno...ali šta da radim, meni treba vremena da se naviknem, i to mnogo, i isto toliko mnogo vremena da se odviknem od navike na koju sam navikla tokom navikavanja. x_X Zeznuto, nema šta. :D 

Нема коментара:

Постави коментар